Život u umirovljeničkom domu često se podcjenjuje. Istina, isprva nije lako prihvatiti da više ne liježete u isti krevet kao i posljednjih nekoliko desetljeća. Istina, teško je prihvatiti da svoj nedjeljni meni više ne kreirate sami, da s prozora više nemate pregled svih kretanja u „komšiluku” i da prve dane provodite brinući se o tome je li cvijeće u vašem vrtu pravovremeno zaliveno.

Da. Život u umirovljeničkom domu ispočetka se može učiniti isuviše spokojnim. Nekako konačnim i tihim. Ali taj će vas dojam svakako prevariti. Ana Marčec (74) u svome je novom domu pronašla nešto čemu se nije nadala. Toplo prijateljstvo. I to – dva puta.

Sve je počelo jednim zahtjevom za prijateljstvo

Dobro se zna da za nova poznanstva nikad nije kasno, ali Anin je slučaj ipak vrijedan izvještavanja. Zašto? Zato što u istom domu kao Ana žive i dva njezina prijatelja. Ante i Josip. „Utorkom i srijedom družim se s Antom, ponedjeljkom i četvrtkom s Josipom. Petkom sam s curama, igramo kanastu”, pojašnjava nam Ana svoj raspored.

A vikendi?

„Vikendom idem kćeri i unucima”, odgovara. Nemojte slučajno misliti da je Anino ponašanje na bilo koji način rizično. „Je, malo je komplicirano doći do dečki na treći kat. Ali ja lagano uzmem štaku pod jednu ruku, drugom se uhvatim za rukohvat, pa polako ali sigurno stignem”.

Druženja s Antom i Josipom različita su, u svakom Ana uživa na poseban način. „Ante u sobi ima gramofon, a ja jako volim glazbu. Natočimo čašu vina pa malo Zorica Brunclik, malo Toma. Kad smo baš jako emotivni, pustimo Terezu. Vrijeme brzo prođe”.

Josip je drugačiji tip. Ovaj bivši časnik tvrd je i šutljiv čovjek. Ali njegovi su albumi puni fotografija iz duge karijere u mornarici. „Otvorimo album, a on mi priča. Gdje je sve plovio i što je sve doživio. A ja sam uvijek padala na muškarce u uniformama. Pa koja cura ne bi”, pojašnjava nam Ana.

Baš je Josip prvi došao u njezin život. Bilo je to tek nakon što je stigla u dom. Još nikoga nije poznavala, to joj se mjesto činilo hladnim. Tih prvih dana često ju je znala obuzeti tuga. Ostajala je u svojoj sobi sama, cuclajući mentol bombone i dugo gledajući kroz prozor, u hortenzije u vrtu doma, hortenzije koje je odavno trebalo podrezati. A onda joj je iznenada zavibrirao telefon.

„Dobila sam zahtjev za prijateljstvo na Instagramu. Na profilnoj fotografiji bio je mladić u bijeloj admiralskoj uniformi. Fotografija je bila stara i požutjela od vremena, isprva sam pomislila da se radi o lažnom profilu. Ali mladić… te oči negdje sam već vidjela”.

Iste oči kao na profilnoj

Instagram je društvena mreža na kojoj korisnici dijele svoje fotografije i međusobno se dopisuju. Ani su je instalirale unuke prije no što je došla u dom, da uvijek može vidjeti što rade i gdje su bile, kako su se obukle za školu. „Lako se to desi, kad čovjek više nije u svom domu, da one porastu a da ja to ne vidim. Samo bi mi jednog dana došle u posjet kao velike cure i ja ih ne bi prepoznala. Ovako svaki dan vidim što su stavile na story. O čemu misle i kako su se ošišale”, kaže nam Ana.

Taj Josip bio je prvi Anin pratitelj na Instagramu koji nije bio član njezine uže obitelji, ali svejedno ga je prihvatila. Kada vam netko na Instagramu pošalje zahtjev za praćenje, a vi ga prihvatite, to znači da tom profilu dopuštate da vidi fotografije koje objavite. A Ana nije imala ništa protiv da je gledaju oči tog mladića na fotografiji.

A brzo je shvatila da je gledaju i uživo. Dva jutra kasnije Ana je u zajedničkoj menzi uživala u svom samotnjačkom doručku, kada se nad njezinim stolom nadvila sjena. „Je li ovdje slobodno sjesti?”, začula je glas. Ana je digla pogled i shvatila da pred njom stoji stamen i nepoznat starac. Ali te oči. Te je oči već vidjela.

Tako je počelo druženje Josipa i Ane. Za nju, to je prijateljstvo bilo prekretnica u životu u domu. „Trebalo je samo dopustiti si da kreneš dalje”. Broj njezinih prijatelja na Instagramu brzo je rastao do nekoliko desetaka, redom žitelja doma. Ana se dopisivala s curama s kanaste, dijelila slike goblena koje je izrađivala na radionicama... Uskoro više nije doručkovala sama, njezin je stol postao ispunjen novim prijateljicama i prijateljima, a dani življi i kraći.

„Ma mi vam tu samo klaframo. Što ćemo, kad nam jezik još dobro radi”, smije se Ana.

Dvojica u DM-u

A rade i prstići, jer čim se ekipa povuče u svoje sobe, klafranje se nastavlja u komentarima i DM-ovima. Ti DM-ovi, to su direktne poruke, pojašnjava nam Ana. Tu vam ljudi napišu ono što ne žele da drugi vide. A u svom DM-u pronašla je i svog drugog prijatelja, Antu.

„Ja vam više i ne znam kad smo se mi zapratili”, smije se. Ante je bio samo još jedan od desetine žitelja doma koje je Ana imala među svojim pratiteljima. Ne zna čak ni jesu li ikada uživo progovorili, sigurno je da ga nije zapazila u menzi ili šetnji vrtom. Ali bitno je oku često nevidljivo. Jednog popodneva, nakon ručka u zajedničkoj menzi, Ana je na svome telefonu pronašla poruku. Bila je to samo poveznica, bez opisa. Ana je kliknula na poveznicu koja ju je odvela na YouTube. A tamo, imala je što čuti.

„Bila je to pjesma Drage Diklića koju sam pjevušila toga dana u menzi, baš sam curama govorila kako se ne mogu sjetiti kako se zove i da bi je rado poslušala. I eto, Ante je to valjda čuo i poslao mi pjesmu”, govori Ana s neskrivenim smiješkom na licu.

Ante i Ana nastavili su dopisivanje. Prvo o glazbi, zatim o unucima, a onda su teme postale tako raznovrsne da ih je bilo teško pratiti. Ante je bio sušta suprotnost tvrdom i šutljivom admiralu Josipu. „A sad. Teško je to meni bilo. Nisam mogla zamisliti da ću se ponovno naći u takvoj situaciji. Josip je definitivno zgodniji. Onako, pravi vojnik. Ali s Antom sam mogla pričati kao ni s kime u životu. Ni s pokojnim se suprugom nisam toliko preklapala. Dva suprotna pola, a jednako snažno vuku.”

U Aninoj glavi nastala je drama. Znala je, bliži se dan kada će se Josip i Ante konačno upoznati. Njihov dom premalen je da to izbjegnu. Ana je žarko željela nastaviti se družiti s obojicom. Osjećala je da bi njihova zajednička druženja bila još bolja. Da bi to bilo moguće, dečki će se morati dobro slagati! A kako, kad su tako različiti?

„Iskreno, imala sam malu tremu od tog upoznavanja. Kako će se Ante i Josip slagati? Žarko sam željela da si i oni budu dobri, pa da se možemo družiti svi zajedno. Baš bi bila šteta da nije tako. Bio je jedan period u kojem sam izbjegavala otići u menzu i zajedničke prostorije. Mislim da su to i drugi primijetili. A onda sam prelomila”, prepričava.

Lajk, share, ljubav

Naime, bližio se Anin rođendan. A ona je znala. I Josip i Ante htjet će se vidjeti s njom. „Rekla sam si, okej. Život je prekratak da se stresiraš. Pozvat ću ih obojicu. Pa će već biti što mora biti”, prepričava nam Ana uz šalicu voćnog čaja.

Na dan svog rođendana Ana je dogovorila sastanak u menzi i s Josipom i s Antom. Prvi je došao Josip, točan kao i uvijek. Pod rukom mu je bio buket ljiljana, Aninog najdražeg cvijeća. Sjedili su možda nekoliko minuta kada se na pragu menze pojavio Ante, također s buketom ljiljana.

„A bilo im je obojici odmah jasno. To su pametni momci. Samo su se pogledali. Moram priznati da je to bilo zbilja stresnih nekoliko sekundi za mene. Kao u kaubojskim filmovima, kada se dvama revolverašima susretne pogled. Ali Ante je samo prišao stolu, sjeo kraj Josipa i predstavio se. Sve je bilo jasno. To smo popodne proveli zajedno, u smijehu”, priča Ana.

I dečki se prate na Instagramu

Tako je nastalo njihovo društvance. Ana se nastavila družiti i s Josipom i s Antom, a često se druže i sve troje. Kada stanovnici doma odlaze na izlete u kazalište ili u kino, obavezno sjede zajedno, u istom redu, a često ih se može vidjeti u šetnjama perivojem oko doma. I dečki se međusobno prate na Instagramu, redovno ih možete sresti kako igraju šah u zajedničkim prostorijama.

„Ma njih dvojica su vam sličniji nego što se čini. Na svaki mi story odgovaraju s istim emotikonima. I puno se druže, sigurna sam da imaju i svoj DM u kojem si šalju reelse. I dogovaraju se za poklone i druge sitnice. Pa evo, pogledajte samo ovo”, kaže Ana i poseže za ladicom u svome ormaru.

Iz nje vadi kapu i šal koji se savršeno slažu, kao da su iz istog kompleta.

„Za prošli rođendan šal sam dobila od Josipa, kapu od Ante. Gledajte to. Ako se ovo nisu dogovorili, onda su braća”, smije se Ana.