Dnevna rutina Milka Bašića (78) iz Malenog Roga stroga je i u kamenu zapisana. I prije nego jutarnje sunce osvijetli njegovo misto u Dalmatinskoj Zagori, Milko je na nogama. Nisu te noge snažne i visprene kao što su nekada bile, ali Milka to ne brine puno. Sila boga ne moli. Blago se mora nahraniti, vrt se treba zaliti, tablete za tlak se moraju popiti.

Tek kad su njegove krave Roza i Jagoda namirene, tek kad je iz bunara u svome dvoru izvukao dvije kante vode da ih napoji, tek kad su ovce u njegovu toru prebrojane i kada je siguran da sinoć nije bilo posjeta vukova koji se sve češće spuštaju s obližnjeg brda, Milko sjeda za drveni stol u svojoj konobi da podoručkuje tanjur pure s mlikom, popije šalicu crne kave, a dušu i zube ispere čašicom loze. I naravno, da pogleda je li mu jutros tkogod pisao.

„Nu ga. Šta mačka okoti, to miševe lovi” - kaže nam Milko.

Na svom pametnom telefonu Milko je otvorio aplikaciju „WhatsApp” i u grupi „Balote2”. - pokazuje nam poruku kontakta upisanog kao - „Ante Stanka Matina”.

U Milkovu kraju, običaj je takav da se ljude pamti ne samo po imenu i prezimenu, već po imenu oca i djeda. Imena i prezimena ovdje se ionako previše ponavljaju. Netko je pitao kada se danas igra, a taj Ante, od oca Stanka i djeda Mate, jutros piše da danas neće na balote na zog jer „s prevarantima ne igra”.

„Taki mu je ćaća Stanko bia” - pojašnjava se Milko. Nikad taj na balotama nije pošteno izgubio. Ili bi metar bio kriv, ili bi bura pomakla balote. Uvijek nešto. A Ante je očito istog karaktera. Dakle, što mačka okoti - miševe lovi.

Kako je WhatsApp došao u Maleni Rog

Drhtavim prstima naš Milko označuje Antinu poruku, pa odabire opciju „odgovori”. Zatim polako, slovo po slovo, tipka - „ROFL”.

„Eto. Opet će biti kavge” - kaže nam Milko. Pitamo ga što mu znači to „ROFL”, ali Milko odmahuje rukom. „To se tako napiše kad je neko smišan”.

Balote se na zogu u Malenom Rogu igraju „još od Turaka”, priča nam Milko. U ta doba, igralo se uvijek u isto vrijeme, u 14 sati - kada je ručak probavljen a sav pošten posao obavljen. Ali vremena su se promijenila, životi su se i u Malenom Rogu ubrzali. Termin se mijenjao, pa se moralo dogovarati. Prvo vikom - od kuće do kuće, pa telefonom - Milko se još sjeća prvoga u selu. A sada eto i u grupi na tom čudu - na WhatsAppu.

„To je ova zelena” - kaže Milko dok vrti kroz aplikacije. „To ti je aplikacija za chat. Sa č. Čet. Tako se reče. A znači dopisivanje. Razumiš?” - pojašnjava. „Na WhatsaAppu imaš kontakte, to su ljudi koje poznaješ. I svakom od njih možeš slati poruke i oni ih mogu slati tebi. Napišeš unuku - šta si marenda. A unuk to odmah vidi i napiše ti. A može ti i poslat sliku. Eto”, govori Milko i pokazuje nam sliku voćne salate koju mu je jučer poslao njegov unuk Andro.

„I ništa ne plaćaš. Šalješ kolko oš’. I u Njemačku i u Australiju.” - Milkove loze ima u svakom kraju svijeta, a preko WhatsAppa se Milko sa svakime može dopisivatii - bez onog - kako kaže - „Roninga”.

Milko pojašnjava, ne mora se na WhatsAppu dopisivati s ljudima 1 na 1, nego se može razgovarati i s puno ljudi odjednom, u grupama kakva je „Balote 2”. U toj su grupi skoro svi mještani Malenog Roga, a našeg Milka su izabrali za „Admina”. „To vam je neki ka načelnik”, pojašnjava ponosno. Svakoga dana Milko napiše kada se igra i koji su parovi i svi u selu odjednom dobiju poruku. „Imam ja grupu i s unucima i sa braćon, ali ova za Balote je najluđa” - priča nam Milko.

Neko se tuče, a neko se lajka

Biti Admin težak je posao, kaže Milko. Teži i od mlina i od polja i od stočarstva. „Svak ima svoju priču”, kaže. I ne treba dugo da se uvjerimo u njegove riječi. Mara Ive Andrijina piše Milku privatnu poruku. „Nemoj me stavit u ekipu s onin Antom ako boga znaš. Baš mi je diga tlak”. Tako to ide, svaki dan. U grupi se svi prave fini, a onda se potajno žale Milku. U dvije godine koliko je admin, saznao je više o svojim sumještanima nego u sva desetljeća prije.

„Eto ova Mara. Kad je bila cura tila se udat u Antinu kuću. A sad ga ne može naoči vidit. Kad god on nešto napiše, Mara se nakostriješi ki pivac.”

Kad sastavlja timove na balotama, Milko mora paziti na desetine takvih odnosa. „Ivan mali i Ivan Matin ne mogu zajedno jer se svade oko međe. Zrina i Mila su se udale za dva brata, zajedno side na misi a obje mi pišu da ih razdvojin. Šime je Mati proda crvljiv pršut. Tako ti je to. Svak gura na svoju stranu.”, kaže Milko. Njegov mobitel zavibrira, a on se samozatajno nasmije .

Ipak je više lijepih upita. U selu je puno udovaca i udovica. Više je kuća s jednim stanovnikom nego sa dva. Pa kad se netko nekome dopadne, šalju Milku poruku da ih, kao slučajno - upari na balotama. Milko nam nabraja na prste, ali brzo mu ih ponestane: „Mate i Iva, Zora i Joke, Loza i Anđa...”, smije se Milko. Svi su oni nekad Milku potajice pisali da ih smjesti zajedno u par. Svi su računali na njegovu diskreciju i dobili su je. Barem do ovog trenutka kada nam se Milko povjerio. “To nećete pisat” - zaprijeti nam pa nastavlja.

Svjetska senzacija u Zagori

Mi nismo prva novinarska ekipa koja je ove godine posjetila Maleni Rog. Bile su tu ljetos sve nacionalne televizije, neke čak i strane. Sve je zanimala tajna - Sela ljubavi u Dalmatinskoj Zagori. Maleni Rog postao je svjetski fenomen zbog broja brakova između ljudi treće dobi. Prvi na svijetu po glavi stanovnika, tako se pisalo.

Ljudi koji su debelo zagazili u osmo desetljeće vjenčavali su se po drugi put. Lokalni se župnik žalio da radi kao da je mjestu od barem deset tisuća duša. Nagađalo se da ima nešto u podzemnim vodama oko Malenog Roga. Da je nešto u zemlji što ljudima raspiruje strast.

U Maleni Rog hodočastile su stotine single tridesetogodišnjaka i tridesetogodišnjakinja u nadi da će ovdje uhvatiti tu tajnovitu iskru ljubavi. Velika se fama radila, a da nitko ni u jednom trenutku nije posumnjao na Milka i njegovu zelenu aplikaciju, na stari Zog i diskretnog i povjerljivog starog prijatelja.

Harmonija je važna

Milko vadi mobitel i pokazuje nam sticker koji je dobio od unuke jedne gospođe koju je pomogao upariti. Na stickeru piše riječ „Wingman”. „To je engleski za provodadžija”- pojašnjava Milko.

Osjetljiv je to posao, nije za svakoga. Da se svi zahtjevi uvaže, da se spoje oni koji se žele spojit, da se razdvoje oni koji se žele razdvojit. „Harmonija je važna. I na tome treba radit. Al lipo je kad se ljudi povezuju. Ne smeta meni malo mućnit glavom, nekad i zapisat tko će s kime. Bolje nego da rješavam križaljke. Zanimljivije je, ulozi su veći. Ako zezneš, zna bit svašta. Šta mislite zašto se grupa zove - Balote 2. Mošte mislit šta je bilo s prvon”.

Dok nam ovo priča, Milku dolazi još jedna poruka. On prinosi mobitel licu, ne otkriva nam ekran. Tko sada piše u Balote 2 - pitamo ga. Ali Milko nam ne želi pokazati ekran. Samo se smije i šuti. A onda samozatajno zaključi.

„Tko sebi ne može pomoć, ne može ni drugome”.