Neobična priča dolazi nam iz Slavonije, gdje je grupa umirovljenika prijavila nestanak svog prijatelja Filipa Bašića, potaknuti njegovim nepojavljivanjem u redu za banku na dan kada stižu mirovine. Jedan od prijavitelja, koji nam se predstavio kao Stipe, ovako je objasnio prijavu.

„Filip se već dva mjeseca nije pojavio u banci. Svima nam je bilo čudno. Kad dođu penzije, svi se okupimo već u sedam ujutro. To nam je ritual, da podignemo novac pa onda put elektroprivrede da platimo račun za struju”.

Digitalno plaćanje bez čekanja u redu

Kako nam objašnjavaju zabrinuti umirovljenici, dan kada stiže penzija crvenim je slovima upisan u njihovu kalendaru. Svečano se obuku i okupe ispred banke, gdje čekaju u redu i prije nego se poslovnica otvori. Tamo podižu novac u gotovini i onda polako i u špaliru kreću plaćati svoje račune po nadležnim institucijama. Takav je jednostavno običaj, lijepo je vidjeti da je račun plaćen pravim živim novcem. Spomenuti Filip Bašić bio je dio njihove ekipe, a onda se jednostavno prestao pojavljivati, bez ikakve najave.

„Prvo smo pomislili najgore. Znate, u našim godinama sve je moguće. Danas jesi, sutra nisi. A ako Filip ne dolazi pokupiti penziju… Mislim, shvaćate. Što može biti važnije od toga?”, govori nam Anđa, jedna od umirovljenica.

No činjenica da nigdje u mjestu nisu pronašli nikakvu osmrtnicu Filipov je izostanak učinila utoliko sumnjivijim, pa su umirovljenici zajedno otišli do policijske postaje da prijave nestanak.

Policajci su izašli na teren i na radost i iznenađenje svih, Filipa Bašića pronašli živog i zdravog kako u svome vrtu zalijeva rajčice.

QR kodove lako se skuži

Zatečeni gospodin Bašić brzo je otklonio nesporazum. „Ja već dva mjeseca sve svoje račune plaćam digitalno, preko mobitela”. Policajci su svejedno napravili zapisnik, a Bašić je svojim kolegama umirovljenicima rado pojasnio cijelu stvar. „Mene je uvijek zanimalo što su oni crno bijeli pravokutnici na uplatnicama, pa sam pitao djecu. I sve su mi objasnili”.

Naime, Filip Bašić sasvim je slučajno otkrio da se računi mogu plaćati i digitalno - bez ikakvog odlaska u banku. Ti crno bijeli pravokutnici na uplatnicama koje su Filipa toliko intrigirali, to su takozvani QR kodovi. Oni služe da vas prebace s fizičke uplatnice na elektronsku, koja se pojavi na vašem mobitelu. Potrebno je samo upaliti kameru vašeg telefona, kao da idete napraviti fotku, i usmjeriti je prema QR kôdu. Kamera sama prepozna kôd i kreira poveznicu koja vas prebaci na digitalnu uplatnicu.

„I jednom kad te prebaci na uplatnicu u tvojoj aplikaciji od banke, samo klikneš na dugme Plati i to je to. Sve skupa ne traje više od 2 minute. Evo, pogledajte”, pokazao je Filip svoju aplikaciju policajcima.

Naime, gotovo sve što vam treba od vaše banke možete obaviti preko bankarske aplikacije. Svaka banka ima svoju i na njoj možete vidjeti koliko imate novca na računu, kada vam je stigla neka uplata, možete plaćati, slati i primati novac.

Samo kliknem i račun je plaćen

„Ni ja nisam vjerovao. Ali eto, istina je”, ponavlja svoje otkriće Filip.

Drugi umirovljenici nisu djelovali uvjereno. „Ma pustite to što priča Filip. Ja volim vidjeti kako moji euri dolaze u ruke poštene bankarice. Da to bude crno na bijelo. Ne znam ja ništa o tim aplikacijama. A i što bi učio sada? Cijeli život ovako plaćam. Pa neću sada prestati”, kaže nam jedan Stipe.

Ali Filip se ne slaže. „Pa evo. Ja već treći mjesec tako plaćam račune. I vidite, struja radi, voda teče. Znači, sve je plaćeno. Pa da nije, već bi mi sve isključili, šta ne?” Naglašava da neke račune uopće ne mora plaćati skeniranjem kôda.

„Na primjer, račun za mobitel. Njega platim u Moj Telekom aplikaciji. Samo kliknem i eto ga”, pojašnjava Filip. Bitno je samo instalirati bankarsku aplikaciju, tako na mobitelu uvijek imate pristup svim svojim sredstvima. Treba samo otići u banku i zamoliti ih da vam je instaliraju.

No nije sve ni tako divno, priznaje Filip. Naravno da mu dijelovi njegova sada već bivšeg rituala nedostaju. „Lijepo nam je bilo...”, sjetno kaže Filip.

Digitalno plaćanje štedi i vrijeme i noge

„Ustaneš u cik zore, obučeš najbolju košulju, pa polako do banke. Tamo sretneš drage ljude, prijatelje i kolege. Malo proljudikaš, ispričaš se. Onda ta neizvjesnost prije nego se banka otvori. Je l' stigla penzija, je l' nije stigla. Pa onda fino šetnja do pošte. Grad se budi, a vi sa svježim novčanicama u džepu šećete. Pa se malo našališ u pošti, raspitaš se o unucima. Jednom kad sve obavite, lijepo sjednete na kavu i kolače. Treba se počastiti, ipak je stigla penzija. Može se”.

Ali vremena se ipak mijenjaju, a i novi običaji imaju svoje prednosti.

„Ma znate što, kaže Filip. Puno je to šetanja za nekog u mojim godinama. Treba štedjeti noge, znate. A i vremena nemam toliko. Bolje da ga provedem s unucima nego da landram okolo. Bilo je emotivno kada sam zadnji put bio u pošti. Žene su se šokirale kada sam rekao da više neću dolaziti plaćati račune. Ali što je tu je. Nova vremena, novi običaji”.