Život nogometaša pun je “ali”. Pobijedili bi, ali je protivnik u nadoknadi napravio nešto nemoguće. Igrali bi u Realu, “ali” su povrijedili koljeno. Bili bi prvaci, “ali” suci im to nisu dozvolili. I karijera Drage Gunjine (62) iz slavonske Velike puna je tih sudbonosnih “ali”. Nekada davno, bio je obećavajuće krilo u lokalnom klubu, ali prednost je dobivao sin nekog tadašnjeg lokalnom moćnika, barem se tako Drago kune. Jednom kada je počeo igrati i kada je njegov talent postao baš svima vidljiv, ali je došlo u obliku teške ozlijede gležnja. I tako dalje i tako ali.

Ali čitatelj ne treba misliti da je Dragina priča tužna, da u njemu ima puno čežnje. Zidovi i vitrine njegova stana danas su puni pehara i medalja, požutjelih slika momčadi u vrsti. Samo, grb na njihovim dresovima uvijek je isti. Drago nikada nije otišao iz svoje Velike. Tu je bio legenda kluba. Da se ovdje vodi ozbiljna statistika, Drago bi bio najbolji strijelac u povijesti kluba. Bio je zvijezda, bio je kapetan. Jednom kada je ušao u godine u kojima više nije mogao igrati, a za Dragu je to bilo tek iza četrdesete, postao je trener. Vodio je generacije lokalnih klinaca, prvo pjetliće pa kadete i juniore. Jednom kada je postao trener seniorske ekipe bio je na tom mjestu punih 10 godina.

I sada, kada je konačno otišao u zasluženu mirovinu, kada ga poznanici sretnu u mjestu i kratko popričaju, nakon što se raziđu komentiraju. Kakva je to igračina bila. Ali.

Kad su mislili da je game over, Drago je postao prvak

Ali, kao što već možda znate, Dragina karijera nije tu stala. Možda ste već negdje pročitali, na amaterskom prvenstvu u nogometnoj simulaciji FC, igrici koja se igra na PlayStationu dogodila se mala senzacija. Pobjednik turnira, koji su uglavnom igrali mladići i djevojke u kasnim tinejdžerskim godinama, pobjednik je bio ni manje ni više nego naš Drago. Tim povodom, posjetili smo ga i zamolili da nam ispriča kako se ova neobična priča dogodila

“Znate kako je u mirovini. Najveća je sreća kada ti unuci dođu u posjet”, smješka se Drago. Prošlo ljeto njegova dva unuka koja žive u Zagrebu dolazila su u Veliku na tjedan dana, kako bi posjetili baku i djeda za vrijeme ljetnih praznika.

“Radovao sam se tome kao malo dijete. Obojica su talentirani, pogotovo mlađi. Kad god bi dolazili, igrali bismo nogomet u dvorištu. Sada kada su malo porasli, radovao sam se da ću ih odvesti na veliki teren i pokazati im par finti. Da rasture jednom kad se vrate u svoje ekipe u Zagrebu. Ali oni nisu pokazivali nikakav interes”, priča.

Naime, unuci su sa sobom ponijeli konzolu za video igrice PlayStation. Uključili su je u televizijski prijemnik i nisu pokazivali nikakvu namjeru da izađu u dvorište igrati nogomet. Željeli su samo igrati. “Srce mi je bilo slomljeno”.

Prvi puta uzeo joystick u ruke

Eto, još jedno ali upropastilo je Dragine planove. Pomirivši se sa sudbinom, čitao je novine u dnevnom boravku dok su unuci igrali. Čisto da bude blizu njih. “Možda sam malo zadrijemao, kad ono - čujemo zvuk stadiona. Velikog stadiona. Često ja tako sanjam, samo ovo nije san. Stvarno, na ekranu se igra utakmica. Ali ne prava, nego igrica” , priča Drago.

Stanje na terenu zainteresiralo ga je. Njegovi su unuci bili usred dvoboja . I Drago sa svojim dugim iskustvom, primijeti kako mlađu unuk, koji igra s Barcelonom, ostavlja puno prostora iza ofenzivnih bekova.

“I ja mu kažem, sine, stavi trojicu stopera. Puše ti na sve strane. A on se smije. Kaže - aj ti deda probaj ako si tako pametan”. Pokazali su mu tipke na joysticku, kako se dodaje, trči i puca. Brzo je pohvatao. I tu prvu utakmicu koju je igrao, izvukao je tvrdu nulu u dvoboji sa starijim unukom. Drago je mislio da je to normalno, ali reakcija unuka govorila je suprotno. Zar on, koji nikada nije držao joystick u ruci može igrati izjednačeno sa trinaestogodišnjakom koji redovno igra online, s ljudima iz cijelog svijeta? Bio je to znak ozbiljnog talenta. Ali i ako ta prva utakmica bila iznenađenje, unuci su brzo otkrili da s njihovim djedom nema šale. Do kraja ljetovanja već je bio osjetno bolji od njih. “Mislim da sam imao prednost jer sam zbilja poznavao igru. Znao sam postaviti taktiku, tražiti povoljne matchupe na cijelom terenu. Oni su bili vještiji s gumbima, ali puno toga imaju za naučiti”, prepričava Drago.

Optika je optimalna za gejmere

Od prve sljedeće mirovine, Drago je kupio PlayStation. To je igraća konzola s kojom možete igrati ne samo nogomet, već i razne druge igre - sportske, povijesne, ratne. Drago je ipak volio najviše volio nogomet. Igrao je Njemačku i Talijansku ligu, osvajao svjetska prvenstva i Lige prvaka. Sve što je sanjao u mladosti, odjednom mu je bilo prisutno u dnevnom boravku. “To je nešto nevjerojatno. Doslovce te teleportira u neki drugi svijet. I nije trošenje vremena. To je igra, nije nimalo naivno niti samo za djecu. U svakom slučaju, uzbudljivije od čitanja novina na terasi i čekanja da prođe vrijeme”, smije se. Već sljedeće mirovine, Drago je dao uvesti optičku vezu u svoju kuću. Uz snažnu internetsku vezu, mogao je igrati online, s igračima iz cijelog svijeta. “Internet te spoji s protivnikom iz Portugala ili Indije. Ti si na svom televizoru, on ispred svog, tisućama kilometara daleko. Ali igrate jedan protiv drugoga u stvarnom vremenu. Kao da ste jedan pored drugog, a on je tisućama kilometara daleko. Čudo jedno.”. Igrajući, Drago je postajao sve bolji i bolji. I eto. Godinu dana nakon što je prvi puta uzeo Joystick u ruke, Dragu su unuci prijavili na live turnir u nogometnoj igrici na PlayStationu. Tamo je, u konkurenciji od stotinjak igrača, od kojih su mu svi mogli biti unuci, osvojio prvo mjesto.

“Ma to je samo još jedna medalja koju ću staviti u vitrinu. Meni je najveća nagrada što se mogu igrati sa svojim unucima. Čak i kad nisu ljetni praznici”, kaže Drago.